Tako recimo zvuče riječi i svakog čarobnjaka, malo sam samo dodao čarobnog praha i nastala je čarolija. E taj prah, to se zove Ivica Matošević element.
Kada Ivica priča o svojim počecima, kako je bio pionir istarske vinske scene kakvu danas poznajemo, a danas on nije ničiji pionir nego pravi vođa te scene, onda sve zvuči lako i jednostavno. Malo sam nešto zasadio, malo zalijevao, malo obrao, malo pobrao sve nagrade i tako. Tako recimo zvuče riječi i svakog čarobnjaka, malo sam samo dodao čarobnog praha i nastala je čarolija. E taj prah, to se zove Ivica Matošević element. Nije to lako opisati, jer iako je on doktor agronomije i dalje tvrdi da mu knjiško znanje nije bilo dovoljno jer je trebao to znanje i procese sprovesti u djelo. No, danas nakon svega ima itekako razloga biti zadovoljan i ponosan postignutim. A to je da mu vino samo priča priču o sebi, o porijeklu, o tlu, o svom putu nastanka ispred svih stilskih rečenica koje se o njemu mogu ispredati.
Prije nego krenem na opis vina moram još nadodati da je Ivica odličan, spontan i ugodan sugovornik, u čijim smo pričama uživali. Pa tako je spomenuo da mu je u Londonu, na nagovor jednog ugostitelja Mostarca, prišao David Beckham i rekao da mu je on najdraži vinar, pa do toga da se sasvim slučajno četiri puta našao na proslavi Kate Moss-inog rođendana. Eh sad, meni bi bio dovoljan i jedan put, ali hej, to je Ivica Matošević, njemu se i četiri puta dogode nevjerojatne stvari. Ostale priče zadržat ću za sebe jer nisam ja baš tipična instagramska špȉja.
Najprije smo kušali Sauvignon Blanc Neo zbog kojeg sam moram priznati i došla jer sam odlučila da je to moje vino ovog ljeta. Svjež, mineralan, mirisan kao da si otvorio bočicu parfema a u njoj su mirisi limuna, trave, ogrozda, zelene jabuke, šparuga i onog čarobnog praha kojeg sam spomenula. Kaže Ivica da ide odlično uz svježi kozji sir s malo maslinovog ulja i papra. Ne treba ništa više-dodah ja.
Potom smo upoznali Auru, harmoniziranu kupažu Malvazije istarske, Chardonnaya i Sauvignon Blanca; sve tri sorte dolaze s lokacije vinograda Grimalda. Svaka sorta je najprije odvojeno vinificirana, a zatim slijedi kupažiranje. Nevjerojatno je koliko je malo Sauvignon blanca potrebno da preuzme primat i tamo gdje nije u većinskom postotku. Ali to je samo na prvu, na mirisni osjet. Na okus Aura je svježe izvrsno izbalansirano vino, ukusno, izražene jakosti i fine kakvoće, srednje strukture tijela. Iako su mirisi i arome koje se u njemu osjete slične Sauvignonu što se tiče citrusa i zelene jabuke, na rotiranje čaše se brzo osjete i dodatne arome bijelog cvijeća, akacije, marelice i herbalne note. Moram priznati da mi se tu već teško bilo opredijeliti hoće li Sauvignon Neo ili kupaža Aura biti moje vino ovog ljeta. Srećom ne moram previše misliti, uzet ću obadva, da slučajno ne pogriješim!
Dalje smo kušali Malvaziju Istarsku, sad već kultnu Albu. Kaže neki narodni mit da kad je Matošević krenuo u proizvodnju vina samo je htio napraviti najbolju malvaziju u svom selu. Kako primjetih to selo ima 3 kuće, pa zaključih da je to selo Matošević razvukao sve do Londona. Malvazija Alba je kako se meni čini uvijek ista, uvijek dobra i uvijek prepoznatljiva. Pitka, izraženog mirisa, voćnih aroma, naglašene mineralnosti i punog tijela. Ide uz svako ljeto, uz ribu i morske specijalitete, i kao što rekoh teško se je odlučiti što ovog ljeta treba piti pa treba piti ove tri svježe ljetne Matoševićeve elemente.
Potom smo prešli na Albu Antiqua. Tko je nije probao magarac je bio. Malvazija kratko macerirana a potom odležana u bačvama od akacije. Vino koje ima dosta Ivičinog čarobnog praha.
Zadnje tj predzadnje smo kušali dvije Grimalde, Grimalda bijela i Grimalda crna i ako moram birati, ja kao zaljubljenik u bordoška vina, biram Grimaldu crnu za svoj doživotni odabir bordoških sorti. To je to. Peti element, i nema dalje. Grimalda je vino terroira, bordoškog stila i sorti, kompleksno i robusno.
Zadnje kušanje neka ostane tajna. Moram ostaviti Grimaldi crnoj mjesta da bude kraljica dana.
Mi smo vinariju Matošević napustili sretni, ispunjeni i skoro završili u Limskom kanalu, na sreću završili jesmo među školjkama i škampima, ali ovaj put posluženima u tanjuru.
Zapamtite: Neo, Aura, Alba, Grimalda… Matošević…čarobni prah… Gandalf…hobbiti iz Shirea, Međuzemlje, Krunčići…Istra…
Da ovaj blog pišem u svojim dvadesetima pisala bih ga iz Hong Konga jedući okruglice štapićima koje bih poslije iskoristila za dirigiranje na nekom klasičnom koncertu, baš kao Richard Gere u filmu “Gospodin Jones”, a noć bih završila na kineskim karaokama gdje bih bez ikakvog znanja kineskog jezika nakon tri sake-a pjevala neku kinesku epsku baladu na tečnom “izmišljenom” kineskom.
Autorica
Senka Suman Pettener
