Hvala ti Zemljo, hvala ti Island...

Zar niste mogli na Maldive? Pita me pedijatar dan prije polaska na Island, dok molim za antibiotik da mi se nađe na putu zbog djeteta koje danima kašlje. Ne, nisam mogla na Maldive, ne znam šta bih tamo radila deset dana, od same pomisli da ležim na plaži deset dana i ne radim ništa osim kupanja i čitanja laganog ljetnog štiva dobijem napad panike od dosade i jednoumlja.

„Ne, doktore, mi smo aktivna obitelj, volimo prirodu i učimo iz nje i ne znam bolje mjesto na ovom  svijetu da tu prirodu i ljude koji žive u skladu s njom proučavam, negoli na Islandu“

„U redu, razumijem, ali imate dobre doktore i u Reykjaviku“.

„Je, samo što problem nije u Reykjaviku, nego smo mi danima na putu i obilasku Islanda, i uglavnom su to pustopoljine i zaleđene doline gdje baš nema dobre logistike“.

Srećom na put smo krenuli s antibiotikom u koferu koji nam nije zatrebao. Island nas je izliječio s prvim udahom arktičkog zraka. No dobro, krenimo redom. Let je bio iz Venecije, trebalo je doći autom do Venecije, ostaviti auto na parkingu u okolici Marko Polo aerodroma, pa shuttle busom do aerodroma, pa sto i jedna provjera na aerodromu, i napokon smo u avionu, let ugodnih četiri sata, taman dođeš na vrijeme U Reykjavik dok pada mrak, jer je njihovo vrijeme dva sata unatrag. Opet tamo šetamo s koferima iznajmljujemo auto Toyota RAV4 neka se nađe, ipak je zima na Islandu. Već u avionu dobivam poruku od agencije s kojom smo drugi dan trebali ići s brodom na promatranje kitova da je izlet otkazan zbog lošeg vremena. Na šalteru nam predaju ključeve i pokazuju meteorološki izvještaj: cijeli Island u crvenom! „Sutra je zabranjen promet u cijeloj državi, sve su ceste zatvorene, shvatite to ozbiljno, ostanite u kući! „ Sandro me pogleda: gdje si nas to dovela. Ja se smijem, počeo je film, kakav scenarij, gdje ćeš bolji početak filma, već smo u oluji. Sjetim se Netflixove serije „Katla“ koja je cijela u tom ozračju vulkana i nevremena. Samo da ne sretnem svog dvojnika, u svakom slučaju pogledajte seriju, meni je bila odlična.

Evo nas na Islandu. Island nije na mojoj bucket listi. Čitava ta priča s bucket listom mi je glupa. Na listu stavljaš obaveze ono što moraš, nešto kao : 1.plati račune 2. zalij biljke 3. osiguraj auto 4. otiđi na Island. Ne, ne i ne. Island je dugo bio moj san.

Kojeg sam sanjala ali i planirala. Čitala sam knjige, čitala sam blogove i putopise i pripremala taj naš put. Djeci sam isto naručila islandske slikovnice i čitala im, pripremala za sve te prirodne ljepote koje se samo tamo mogu vidjeti. I svi do jednog smo bili uzbuđeni. No, samo ja sam znala plan puta. A plan je bio odličan i sve smo stigli. Dan prije polaska na meterološkim kartama stajalo je 8 dana kiše. Došli smo u Reykjavik i sve je nestalo. Nakon te oluje imali smo vrijeme iz snova, red kiše, red duge, red sunca, pokoji oblak i za kraj auroru borealis. Pa ti idi na Maldive!!!!

Reykjavik nas je oduševio. Svi travel bloggeri govore da je jedan dan Reykjavika dovoljan i da se odmah ide dalje. Iskreno, nama je tri dana Reykjavika bilo malo i ostalo je još toliko toga za vidjeti. Imali smo i turu s brodom u potrazi za kitovima i vidjeli smo i dupine i kitove, obišli smo nekoliko muzeja od čega nas je oduševio najviše Perlan, u koji smo se vraćali 2 puta jer je interaktivan i prepun informacija o vulkanima, ima i ledenu špilju kao i 4d kino o polarnoj svjetlosti. Išli smo i na FlyOver Island, dakle također 4d sjedneš u sjedalice i kreće 4d avantura leta preko cijelog Islanda. Eh sad, na muci se poznaju junaci, neki su plakali, nekima je bilo loše, neki su pola toga prošli zatvorenih očiju, ali reći ću samo jedno: Loren je jedini bio hrabar. Neka ostalo ostane tajna. Inače predivno iskustvo, letjeli smo iznad vulkana, glečera, mora, ledenjaka, livada proljetnog cvijeća i na kraju dobili i fotku kao dokaz da smo tamo bili. Predivno iskustvo gledati reljefe kako se mijenjaju, boje mora i oblaka koji se stapaju, prolaziti kroz špilje ispod vulkana Katla, gledati crni dim iz nje. Preporučam.

Jeli smo svaki dan ribu, djeca fish and chips mi na tavi bakalar i arktički char (nešto kao losos). Smještaj smo imali u apartmanu u centru Reykjavika. A centar je prepun zbivanja; mene su oduševile knjižare u kojima možeš popiti kavu i pojesti doručak dok listaš sve moguće časopise i knjige, Sandra su oduševili isti takvi kafići ali s vinylima, dakle preslušavaš ploče i piješ kavicu. Navečer se te iste knjižare i vinyl prodavaonice pretvaraju u mjesta za izlazak sa živom glazbom. Oboje smo konstatirali da bi rado otvorili u Puli takvo mjesto, ali sjetismo se gdje smo i za koga. Onih 15 istih ljudi koji to vole. No, bolje zaboravit na Pulu dok si na ovakvom naprednom mjestu i ništa baš ništa se tu ne može usporediti s našom kasabom učmalih životnih navika. Samo znati da se jedan Reykjavik od 150.000 stanovnika cijeli grije od geotermalnih voda nadomak Reykjavika, da uzgaja svoje povrće i voće u staklenicima nadomak Reykjavika također koristeći geotermalne vode, dakle samoodrživi su i ne trebaju nikoga. Izbacili su sve zapadne banke i prodaju samo svoje islandske proizvode. Uvoze samo ono što nemaju, i što ne mogu proizvesti. Rekoh u jednom neobaveznom razgovoru Islanđaninu: imate pametnu vladu. On reče: pa ne bih baš rekao!. Znam, svima nam se čini da je baš naša vlada nesposobna, ali zaista pogledajte samo našu retoriku, svi su prepuni priče o solarnim panelima i subvencijama, Sandro i ja smo predali zahtjev i projekt koji smo pripremali godinu dana, i predali ga prije godinu dana, mi još nemamo nikakvu povratnu informaciju. Cijelo vrijeme teku promocije, informiranja i usta političara su puna solarnih panela, ali za sad ih imaju samo Slovenci nadomak nas, mi još nismo prešli s papirologije na djelo. Eto, toliko smo napredni u ovoj sunčanoj mediteranskoj zemlji. O da, imate, imate puno pametnije od naših. Gledajte, naši su političari prodali INU, rafineriju, banke, obalu i zemlju, da bi sebi stavili novčanice u džep. To je sad izgubljeno nepovratno. Ne, mi nismo slobodni ni neovisni. Mi smo  zaostali. No, neću o nama, Island nam je prilika da naučimo i izvučemo iz njega što i sami možemo aplicirati na svoj način života. Islanđani žive skromno i jednostavno. Ne kompliciraju. Prirodu poštuju i nikad ne podcjenjuju. Dakle, to očekuju i od turista. Prirodne atrakcije nisu zaštićene, pripremljene za radoznale turiste. Takve su kakve jesu i njima. Na nama je da se prilagodimo. Dakle, na vodopadne staze se penješ na vlastitu odgovornost, nisu ograđene, skliske su i opasne. Na plažama postoje ploče s oznakom: oprez, valovi koji se pojave iznenada, ne približavati se previše moru. I na tebi je da se držiš toga. Pravilo vrijedi i za njih jednako kao i za nas. Nema obalne straže, nema čuvara, nema ograda, samo ploča s informacijama. Zato valjda i ima toliko smrtnih slučajeva turista.

Dakle, istina je čim se makneš iz Reykjavika počinje filmska scenografija, pejzaži i reljefi kakve čovjek nikad nigdje prije nije vidio. Island je tako drugačiji od svega poznatog da ti se čini da je netko postavio filmski set i da si sada u filmu, pustiš si mjuzu, mi smo slušali uglavnom 2 njihove radio stanice jedna je bila Bylgjan FM uglavnom islandska suvremena glazba drugi je K100 islandska rock radio stanica, i voziš.

Moram pohvaliti muža, Sandra,  koji nas je vozio posvuda, u sve one krajeve moje mape koju sam sama izradila u Google maps, i bilo nas je posvuda, jahali smo konje, išli do glečera, spuštali se u podnožja ugašenih vulkana, kupali se u svim lagunama i privatnim hot tubes (recimo toplim jaccuzzijima) živjeli smo svoje vrijeme ljubavi i obiteljskog druženja na jednom od najneobičnijih mjesta na Zemlji.

Hvala ti Zemljo, hvala ti Island, hvala bogovima što stvaraju ove čudesne ljepote i čuvaju nas od svih gluposti koji nam padaju na pamet da ih usput uništimo. Hvala Katli što se nije probudila, hvala ledenjacima što se nisu odlomili, hvala bogu da smo se sigurno vratili kući.

Nove objave

Tipkaj mi!

Moja priča!

Da ovaj blog pišem u svojim dvadesetima pisala bih ga iz Hong Konga jedući okruglice štapićima koje bih poslije iskoristila za dirigiranje na nekom klasičnom koncertu, baš kao Richard Gere u filmu “Gospodin Jones”, a noć bih završila na kineskim karaokama gdje bih bez ikakvog znanja kineskog jezika nakon tri sake-a pjevala neku kinesku epsku baladu na tečnom “izmišljenom” kineskom.

Autorica


Senka Suman Pettener

Copyright 2020 Vita Istriana ©  All Rights Reserved

loved by studio42