Istra i agroturizmi

Istarske konobe i agroturizmi po meni su najjači istarski brend.

Ne samo da pružaju dobrodošlicu i komadić istarskog života nego su i svojevrsna utjeha. Obično su to mjesta smještena u srcu netaknute prirode u kojoj ti ljudi obično i žive, okruženi s tek par kuća, životinja i drveća. Utjeha dolazi servirana na tanjuru jer su ti tanjuri srž njihova života i plod njihovih ruku, a da ne kažem da je utjeha i priroda i život kojim nam pokazuju da se može živjeti bilo gdje, s vrlo malo, i od svojih ruku. I svaki put kada odem na jedno takvo agroimanje vratim se napunjene energije i samoj sebi vičem: hajde, daj, možeš ti to! Naravno, proći će me do sutra, nešto opet uvjeri tu buntovnicu da ne može bez kakvog-takvog grada, jer eto nekad sam se žalila da mi je Zagreb premalen, a sad sam završila u Puli, pa gdje još da odem na selo? Ali ni selo više nije što je nekad bilo, gradovi su se napučili nekim sitnim dušama, pa zapravo iole misleće biće bježi sada ravno što dalje od tog antropocentričnog svijeta. 

No, pustimo moju filozofiju selo/grad, pričat ću vam danas o ovoj maloj bajci nadomak Savičente (koju magično obožavam) a zove se Vorihi u Orihima. 

Vorihi su moderan spoj agroturizma i slow living koncepta, no oni sebe predstavljaju kao Osteria moderna. Menu im je jednostavan,  odlični su u mesnim jelima ( black angus rib,  tomahawks steak) a rade i domaću tjesteninu s modernim zaokretom. Pa gdje bolje!

Osim toga imaju predivnu prirodnu kulisu koju smo mi iskoristili za family fotkanje, jer sve je tu: mali vinograd, lampice/lampioni na drveću, zelena trava, pjenušac, odličan odabir vina i ljude koji vole svoj posao i od srca i sa smiješkom ga rade.

Imaju predivnu otvorenu terasu i savjetujem da ih svakako posjetite :

www.vorichi.com