YAKISHIME – Metamorfoza Zemlje

Pula voli Japan.

Pula voli Japan. Zvuči kao zapis mlade djevojke koja se zaljubila u MTV superstar-a u dalekoj zemlji. Ali evo Pula, točnije Sveta Srca - Pulska galerija, drugu izložbu zaredom otvorila je Japanu.

I to je doista predivno koliko i nevjerojatno. Najprije je bila izložba „Ningyo- umjetnost i ljepota japanskih lutki“, a sada Yakishime- Metamorfoza zemlje. Yakishime je tehnika izrade keramičkog posuđa nastala pečenjem nelakirane gline na visokim temperaturama, u svrhu posluživanja hrane i pića.

Nema mnogo ukrasa, dapače jednostavna je i takva želi ostati, zato se ne lakira i jednostavno se pečenjem na visokoj temperaturi želi postići  i zadržati njen izvorni oblik kako bi se glina učvrstila i postala  vodootporna. Tradicija je to koja se od srednjeg vijeka nastavila sve do danas. 

Tradicija proizvodnje keramike u yakashime tehnici najviše je do izražaja došla u ceremoniji čaja. Na japanskom arhipelagu mnogo je divnih višestoljetnih običaja i  ceremonija ali meni osobno jedna od vodećih ceremonija koja služi kao sinonim za Japan je ceremonija ispijanja i spravljanja čaja. Uživaju u njoj i mladi i stari, uživaju u ritualu i stoga su oduvijek cijenili i male posudice, šalice i sav pribor koji ide uz tu ceremoniju. Stoga, je ova izložba također dobar uvid u to što jedna mala posudica, vrč ili čajnik znači za japansku kulturu i japanski identitet.

Japanska civilizacija prolazila je kroz svoj unutarnji složeni društveni ustroj, a jednako tako je bila izložena i vanjskim čimbenicima i utjecajima, no ipak unatoč svemu tome Japan je našao svoj put kako održati i zadržati vlastite običaje. Jednom Europljaninu možda ti običaju djeluju jednoznačni i lako razumljivi ali  kako bi izbjegli etnocentrizam moram reći da nije isto jedna porculanska šalica za čaj kao yakashime zdjela za čaj. Ovdje najprije moramo razviti osjećaj za japanski ethos a onda i japansku estetiku. Japanska estetika može se lako opisati, ona je jednostavnost, poštivanje prirode materijala, funkcionalnost i užitak u procesu stvaranja. Sve se ovo može vidjeti i osjetiti upravo u yakashime tehnici izrade posuđa za ceremoniju čaja. 

Drugi dio koji je mene oduševio je običaj kojeg mi na zapadu nemamo, je da posuđe, kao i hrana, prati godišnja doba.  Sublimirano je to u pojmu washoku koji je dobio i status UNESCO-ove nematerijalne baštine; washoku  和食 – 和 znači ‘Japan’ ili ‘harmonija,’ 食 znači ‘hrana’ ili ‘jesti’, skraćeno japanska tradicionalna kuhinja ili trpeza obilata malim posudama u koje su smješteni proizvodi mora, planina ili šuma. Godišnja doba prisutan su dio japanske kulture i kanaliziraju se kroz tradicionalnu umjetnost, odjeću pa čak i kuhinju. Japan poštuje prirodne cikluse Zemlje i u svakom segmentu života pokušava ih osvijestiti. Stoga, njima posuđe ne stoji u vitrinama, kao nama, za pokazivanje da smo nešto naslijedili od bake, gdje tamo u vitrinama porculan iz prošlog stoljeća i kristalne čaše skupljaju prašinu, njihovo posuđe se koristi po sezoni i po odgovarajućem jelu kako bi se naglasio značaj toga. Ova svijest o godišnjim dobima u kuhinji je jedan od esencijalnih aspekta washoku.

Izložba je u Pulu doputovala iz Rusije, San Peterburga 12.02. i može se pogledati do sredine travnja.