Serija "Normal People"

Pogledala sam seriju „Normal People“ u jednom dahu.

 I sad mi žao. Jer sam je u prekratkom vremenu završila. I sad nemam dalje. Ali O.K. nije ni moglo drugačije jer je to takav tip serije. Knjigu nisam čitala, nisam ni znala za nju ali ovih dana se naveliko piše o njenoj autorici Sally Rooney koja je izdala dvije knjige: „Normal People“ i „Razgovori s prijateljima“ (Fraktura) tako da će možda i knjiga doći na red. Ali sada ću vam pričati o seriji.

Dakle, serija prati dvoje teenagera koji se u svoj svojoj nesigurnosti zaljube jedno u drugo, ali to je tajna ljubav jer su oni društveno nekompatibilni. Dakle, koliko nas prođe takve situacije u mladosti a da nismo uopće svjesni što to znači, biti društveno kompatibilan i što je to društvu prihvatljivo a koga ono proglašava outsiderom, uljezom i neprilagođenim.

Gluma kojom su nas ovo dvoje mladih ljudi uveli u priču toliko je uvjerljiva da mi je na trenutke znalo biti neugodno kao da sam u sobi s njih dvoje i svjedočim njihovim potresnim situacijama i uzvitlanim osjećajima. S Marianne se lako poistovjetiti, pametna je, hrabra, usamljena, nevoljena i zna pokazati što želi. A želi Connella, koji je tih, povučen, najatraktivniji dečko u školi, u društvu, čija je mama spremačica u kući Marianne. Connell i Marianne započeti će vezu koja će obilježiti njihove živote, sve faze, od škole, studiranja, odlaska u drugi grad, gubitka samopouzdanja, gubitka identiteta i pada u depresije, ali jedno drugom uvijek će se naći na putu u kriznim trenucima i preokretat će taj život u svim smjerovima. To je ta fatalna ljubav koju je Sally Rooney opisala ulazeći u sva njihova duhovna i emotivna stanja kao da je iskusni psiholog.

Serija Normal People osim što nas uvlači u vrtlog njihovih osjećaja i nesigurnosti, donosi i niz aktualnih pitanja od asocijalnih obiteljskih odnosa koji onda konzekventno stvaraju nesigurne pojedince koji takvo ponašanje prenose na druge oko sebe; potom iskustva sazrijevanja u manjoj sredini pokazuje da smo jedne osobe u maloj sredini a druge postajemo u velikoj, dokazuje to Marianne koja je u malom gradu osuđena na „drugotnost“ jer se izdvaja od mase, njena pamet joj je tamo smetnja i teret i zbog toga je odbačena od društva, dok u Dublinu postaje najpopularnija u društvu jer studira na elitnom Trinity-ju gdje je njena pamet lansira u nešto jedinstveno a ne nešto „nepoželjno“. Potom, društvene nejednakosti koje su najbolje opisane u slučaju Marianne i Connella, rodna ravnopravnost (Mariannina majka nema isti odnos prema sinu i kćeri, dopušta sinu da tuče njenu kćer i nikada ne reagira), pitanje životne samorealizacije i što nam je sve potrebno da se u ovom životu ostvarimo. Mene je najviše iznenadila Mariannina seksualna rezignacija kada nije s Connellom. Njeno pre slobodno iskušavanje veza s muškarcima koji joj se uopće niti ne sviđaju i koji joj ni po čemu ne odgovaraju. S tim dijelom nikako se nisam mogla su živiti i nije mi jasno kako tako pametna djevojka može upasti u takve situacije, ali to je ono upravo svakodnevno u čemu se mnoge djevojke, također pametne djevojke, mogu naći i prepoznati. Nije to tabu i nije to za zgrožavanje. Vjerojatno se mnoge mogu u tome prepoznati. Taj put koji vodi do onoga „znam što želim u životu“ popločan je i ovim mozaicima „ne znam“ „nisam sigurna „probat ću“…Također je čudno kako Connell koji je svojevrsni idol djevojaka u srednjoj školi odjedanput postaje nesiguran muškarac koji u vrtlogu svojih osjećaja se zatvara u sebe, pada u depresiju, nije siguran u život koji vodi, nije siguran u ženu koju godinama ljubi (Helen) i na svaki način pokušava se uklopiti u grad i sredinu koja mu po svemu sudeći ne odgovara. Kako god, serija je usmjerena samo na odnos Connell i Marianne pa je s time i dosta scena seksa, koji nije stavljen u prvi plan kao nužan prizor nego dolazi kao posljedica njihove čežnje jednim za drugim koja ih ometa da se ostvare u životu jedno bez drugog. Scene vođenja ljubavi su produljenje njihove emotivne skale, one nisu vulgarne nego naglašavaju njihovu ranjivost i nesigurnost.

Ljubav dvoje mladih ljudi, rekli bi, i, što je tu novo? U ljubavi i o ljubavi nikad ništa novo, ali način na koji to utječe na naš život, to je uvijek nešto novo. Ljubav Marianne i Connella upija se u dahu, čini stvari očitima a užitak je za gledati i vizualno i spiritualno. Ja sam već naručila od Frakture prvu knjigu Sally Rooney jer sam jednostavno zaljubljena u njen rukopis. Očekujte recenziju knjige uskoro!