Superistrian je vino romantike. Ja ću ga tako nazvati jer je jednostavno, jer je lukavo i koristi trikove, asocijacije na putovanja i lijepe večeri.
Možda ukratko kao razbijanje vlastitih stereotipa. Recimo, nas je u Boca baru pomalo bilo strah ugostiti Vinariju Roxanich i vinara Rožanića, jer znamo da na ovim prostorima nema u blizini niti jedno vinsko zdanje tako otmjeno, tako avangardno, toliko izvan i ispred svog vremena da je nama naš mali street wine bar izgledao sve manji i manji, a u strahu su obično velike oči, pa nam proces misli nije imao jasan tok. Naravno, miješali su se osjećaji ponosa i zahvalnosti da možemo ugostiti tog velikog vinara, za koje smo očekivali da će mu možda biti neugodno sjediti na barskim stolcima, slušati jazz na ulici ili miješati se s pulskim gostima koji su došli radi njegovih vina i želje da se upoznaju s vinskim etiketama te kuće.
Možda nismo ugostili jednostavnijeg gosta, u pogledu da je bio najopušteniji gost-vinar tokom cijele sezone. Mladen Rožanić se pokazao kao jednostavan čovjek koji se zna opustiti, uživati u vinima, dobroj atmosferi, jazzu u kojem je uživao i javno se zahvaljivao glazbenicima, družio se i rado pričao o svojim vinima. Baš kao pravi pasionirani vinar, iskreno, jednostavno i skromno. Skromno- možda nije prva riječ koja se veže za brand Roxanich ali za postići jednu takvu uspješno realiziranu viziju potrebno je prekoračiti duh svog vremena. To su oni ljudi kao Leonardo da Vinci, Nikola Tesla, koji crtaju crteže aviona, strujnih krugova a ostatak svijeta im se smije i misle da su ludi. A oni prate samo svoju viziju. Viziju koja će jednog dana postati most za sve nas koji smo bili u nesvijesti i kojima će taj most pomoći da prijeđemo na njihovu stranu duha i ideje.
To su umjetnici. Nisu to više obični kreatori. To su ljudi koji iz svog duha stvaraju novo lice stvarnosti. Mladen Rožanić pravi je vinski vizionar, mudar, zabavan, elegantan i bez fraka, pomalo nomadske gipsy duše. Vidi se to po tome kako se jednostavno može opustiti, na ulici, s prijateljima, s gostima, uz naš izvrsni Pulski Jazz trio (Nenad Mirt & Dušan Kranjc & Saša Zorkić).
O vinariji Roxanixh pisat ću reportažu kada je uskoro posjetimo, jer planiramo suprug i ja s prijateljima otići na jedan vikend u hotel i napraviti hedonistički salto mortale, jer to zdanje zaista zaslužuje par dana divljenja i hommage toj viziji. Jer, nisam sigurna da itko od nas ima isti par milijuna bilo čega da bi izveo istu vrstu vinske priče. Potreban je širok i načitan duh da u tu priču utka i filmske i arhitektonske kolaže, nevidljive citate koje pamtimo iz Fellinijevih ili Kubrickovih filmova, hotel i vinarija vjerojatno imaju i pored vidljivog i opipljivog i svoj apstraktni život, teorijski organiziran oko skladnog Turisovog projekta ali i svoj zasebni svijet nedodirljiv našim osjetilnim iskustvima. Stoga samo mogu reći, pođimo svi pogledati tu viziju, ali ne „da bismo vidjeli (slikali) sebe tamo“ nego da bismo vidjeli i osjetili ovu vinsku viziju.
Vratit ću se na našu noć u Boci i vinima Roxanich. Prije samog dogovora dok je još suradnja Boca i Roxanich teamova bila u pregovorima pitala sam naše stalne pulske goste što misle i žele li vinsku promociju Vina Roxanich i svi su oduševljeno odgovarali, da, baš to želimo, nismo još imali priliku kušati njihova vina. Dakle, goste smo imali, nema straha idemo u to. Ono što je dio mainstrem priče je da su Vina Roxanich samo za ljude u fraku, za neke tamo strance iz dalekih zemalja i da su im vina skupa. Taj dio uopće nije točan. Roxanich vinarija ima cijelu paletu vinskih etiketa u kojoj se svatko može pronaći i pronaći cjenovni razred koji mu odgovara. Mi čak nismo birali vina po tome, mi smo išli ukratko ponuditi na kušanje jednostavno 2 vrste Malvazije i Superistrian cuvee.
Prije opisa vina moram reći da je za potpun doživljaj kušanja vina zaslužan naš Istarski sommelierski bard Emil Perdec koji nas je upoznao s osnovama organoleptičkih svojstava vina, kako se vino miriše, kuša, koje arome prepoznati i kakav je after taste. To je dalo dodatnu dinamiku ovoj degustaciji ali i teorijsko zaleđe jer smo u uvodu saznali kako se svako pojedino vino radi, koliko dugo odležava, u kojim spremnicima, bačvama. A naš Emil uz sve to ima i poneku duhovitu anegdotu i zavolio je našu uličnu dinamiku interakcije s gostima, tako da ga gosti sami traže i pitaju više o vinima kada je potrebno.
Za početak smo kušali Malvazijicu, pitku i lagano maceriranu malvaziju ( 1 dan) koja odležava godinu i pol u neutralnim tankovima prije nego se pretoči u boce i dođe na stol. Rekla bih da je to vino za dame, što se mene tiče može i za bal a i za ljetna ženska druženja na terasama jer je izvrstan uvod u večer, pogodna za razgovor, naglašenog tijela i mirisa zrelih jabuka, dinja, bagrema i slatkastog after taste-a u ustima. Zato i kažem da mi je to vino za dame jer u trenutku dok se pije miriše na lagani zavodljivi dio ljeta, izlazak, parfeme, lijepe haljine i ugodne ženske razgovore. Malvazijica je skladno vino, lijepo izbalansirano s blažim kiselinama i zaokruženim okusom. To je ujedno i najmlađe vino u vinariji, Malvazijica 2017. Naš chef sljubio ju je s burgerom od pečenih krakova lignjuna, s pečenim povrćem, rukolom i kaparima, u umaku od crnog češnjaka.
Nakon ovog „mladog“ vina na red je došla ozbiljnija gospođa iz reda Malvazije zvana „Malvazija Antica“, jedno pravo orange vino, školovano kako se voli reći zbog dugogodišnjeg procesa odležavanja, najprije 6 mjeseci maceracije, potom 6 godina odležavanja u drvenim spremnicima i bačvama i punjeno bez filtracija. Kada se rastoči na prvi pogled nema nikakve zajedničke poveznice s Malvazijom. Boja joj je jantarno žuta, na miris se osjećaju arome kompota od dunje, korica mandarine, a kada se malo opusti u čaši i zarotira puni krug otvore se još arome meda i krostate od pečenih badema. Kompleksno je to vino, složenog tijela i zahtjeva jaču hranu, masniju ribu ili zrelije sireve. Nas kuhar chef outlaw Damjan spario ju je s tostom od pečene melanzane, pršutom, buđolom, crnim maslinama i ovčjim sirom.
Superistrian je vino romantike. Ja ću ga tako nazvati jer je jednostavno, jer je lukavo i koristi trikove, asocijacije na putovanja i lijepe večeri.
Treće vino moj je apsolutni favorit i s obzirom da sam ljubitelj bordoških vina ja bih ovo vino sebi prisvojila za vino dana. Svakog dana. Mene je ovo vino vratilo u La Rochelle, u onu zimu 2012, kada sam provela 3 mjeseca u Francuskoj, u La Rochellu u kojem je baš tada pao snijeg na dan mog dolaska, a snijeg nije padao punih 25 godina. Mene je to vino vratilo u Bordeaux, u tu zimu, kada sam se promzrla vozila vlakom do prvog winebar-a u Bordeauxu, i uživala na toplom mjestu u razgovoru s umjetnicima, filozofima, surferima, vinoljupcima, mjesto u kojem se osjećaš kao kod kuće. Još sam tamo u Bordeauxu prespavala u jednom boutique hotelu u samom centru u kojem je sam gazda spremao doručak, sa zlatnim porculanom i visokim champagne čašama, jer kakav je to doručak u Francuskoj bez čašice šampanjca.
Ah Francuska! Ali ah Superistrian! To vam je takvo vino. Vino koje izaziva asocijacije na Francusku, na bordoške cuvée, vino koje budi uspomene i vino koje stvara uspomene. Sada će me to vino asocirati na ovu divnu pulsku večer vina Roxanich u kojemu sam ja otkrila svoje vino ljeta. A ljeto je već na izmaku pa ga slobodno mogu prekrstiti u vino zime. Superistrian je vino romantike. Ja ću ga tako nazvati jer je jednostavno, jer je lukavo i koristi trikove, asocijacije na putovanja i lijepe večeri. Jednostavno je jer se lako može koristiti i sljubiti s hranom, s mesnim jelima, što smo i mi u Boci imali, junetinu u topljenoj čokoladi. A s druge strane je čarobno jer je to vino koje se vadi kada vam nenadano dođu prijatelji i ne trebate misliti da li će im se vino svidjeti, to je izrazito široko vino koje se svidi na prvu. Kažem čarobno jer je to vino koje se puni u danima pražnjenja punog mjeseca, što vinarija Roxanich pomno prati i drži se striktno pravila pa mora zbog toga i imati onaj faktor x. Nešto konkretnije ću samo reći da je to kupaža Cabernet Sauvignon-a, Merlot-a i Borgonje. Borgonja je autohtona istarska crna sorta vinove loze stoga i naziv Super Istrian, po uzoru na Super tuscan koji je također kupaža Cabernet Sauvignona, Merlota i Sangiovese-a. Ovo vino je prilično jako, ima oko 14 % alkohola, lijepe zagasite crvene boje koja ima nijanse terakote, mirisa zrelih višanja i šljiva a na okus to je pravo bordoško vino. Išlo bi još bolje uz janjetinu što je chef Damjan najprije i predložio ali s obzirom da ne vole svi janjetinu predložila sam neko meso opće prihvaćenije.
Još jednom zahvaljujem Vinariji Roxanich, osobitu vinaru gosp. Mladenu Rožaniću i Lari Rožanić direktorici hotela (Wine and Heritage Hotel Roxanich) na posjeti, na druženju i vinima. Zahvaljujem i gosp. Emilu Perdecu na druženju, ekspertnom vođenju degustacije i ugodnom druženju.
Kao profesorica filozofije a i filozof u meni za kraj poručuje:
Na što mislimo kada kažemo dobro vino? Mislimo na logos, na ono što je u svakom pojmu, stvari nužno. A u vinu je nužno da je iskreno. Da je istinito. Da je autentično. Da je poetsko. Da nas uči ljepoti. A s obzirom da je čovjek zoon politikon kako kaže Aristotel, društveno biće, kod vina je bitno i da potiče zajedništvo.
(Senka Suman Pettener 28.08.2020.)
Da ovaj blog pišem u svojim dvadesetima pisala bih ga iz Hong Konga jedući okruglice štapićima koje bih poslije iskoristila za dirigiranje na nekom klasičnom koncertu, baš kao Richard Gere u filmu “Gospodin Jones”, a noć bih završila na kineskim karaokama gdje bih bez ikakvog znanja kineskog jezika nakon tri sake-a pjevala neku kinesku epsku baladu na tečnom “izmišljenom” kineskom.
Autorica
Senka Suman Pettener
