Otok Unije

Što je otok bez škole i djece?

Mi s kopna trčimo na otok, jer znamo da nam otočke vibracije pomažu iscjeliti sve rane nanesene od stresnog života. I malo, kada se opustimo, mi se ponovno zaželimo stresa i vreve i krećemo sve iz početka. A jesmo li se ikada zapitali kako je onima koji ostaju? Kako je njima kada svi odu? Kako je djeci koja tu žive? Ima li ih, i koliko ih je? Pa reci ću vam, jer to znam iz prve ruke: otok i škola na Unijama svedena je na jedno dijete.

Danas sam u posjeti bila kod učiteljice Ivanke. Već se sada smatramo i prijateljicama, a vrijeme smo provele u ugodnom razgovoru dok smo pijuckale gin i tonik na +37 °C. Ovih je dana posvuda toplo, ali na otoku kada vjetra nema, stisne te nešto u prsima kao da je more miljama daleko. Učiteljica Ivanka i njen suprug žive cijelu godinu na otoku. Djeca su im već odavno otišla za studijem negdje na kopno i tamo izgradili život. Više manje sva će djeca tako učiniti. Prošle godine kada sam bila na Unijama pričala mi je da ima dva učenika. Dva brata. Ove godine ostala je na samo jednom učeniku jer je stariji brat otisao za Mali Losinj u srednju školu. Mlađi brat je sada sedmi razred. Još dvije godine i više neće biti džaka. Ućiteljica Ivanka ionako sljedeću godinu može u mirovinu, ali škola se bez džaka ukida. A jednom kad se škola ukine, teško se ponovno pokrene. A što je otok bezšskole? Tko tu više može doći početi život iz početka? A nije da otok nema lijepe izglede za razvoj. Izgradio se novi mol, novi katamaran vozi 5 puta tjedno u sezoni, turistička sezona je solidna i ljudi su željni ovakvog utočišta. Mogao bi se cijeli otok orijentirati na zeleni eko turizam. Ima i mali aerodrom, i tu bi se moglo poraditi na turama, ali koliko čujem puno je tu imovinsko-pravnih problema. Sve u svemu, teško će jedan otok imati napredak ukoliko se zatvori škola i otok ostane bez mladih snaga.

U prilogu su slike škole i učionice koja kao da je iz doba kada sam i sama bila džak. Miriše na knjige i djetinjstvo, još samo nedostaje graja.