Konoba Santa Terra u Sovinjaku

Nedjelja ujutro. Bas sam bila na trznici, isla sam po brancine i salatu kad sam dobila poruku od prijatelja Blanke i Bojana, da jesmo li za izlet u Groznjanu i rucak u Sovinjaku? To je njihovo posebno mjesto. Svatko od nas u Istri ima neko svoje, a i to se zna mijenjati s vremena na vrijeme. 

O Groznjanu se može pričati i pisati ali ja ću malo o konobi Santa Terra u Sovinjaku. Nedaleko od Grožnjana, prema Slovenskoj granici, na još jednom brdašcu smjestilo se malo selo Sovinjak, koje ima veze sa sovama, jer sam vidjela od pet kuca u jednoj je bila smještena udruga za ljubitelje sova. 

Prvo što vas zapljusne kada prođete kroz luk između dvije zgrade je terasa ove konobe. Terasa s zelenom pokošenom travom kao iz Teletubbiesa, terasa na vrhu brdašca s kojeg puca jedan od onih „motovunskih“ vidika. Zelena brda unedogled, na sjeveru Ćićarija i more u daljini. Mi smo došli s petero djece pa smo trebali i stol daleko od svih i zelenu površinu za igru za djecu. Mjesto je idealno baš za obiteljska druženja i objed. Mi smo bili u nedjelju i bilo je kako kažu naši prijatelji, nešto više gužve nego je inače. Nije lako niti naći ovo mjesto, Sovinjak, a iskreno vrijedno je i obilaska i šetnje tim krajem.

S obzirom da su nedavno novi ljudi preuzeli ovu konobu a radi se o mami i kćeri, kćer je inače mezzasopranistica a mama je u kuhinji, to ovom mjestu daje dodatni šarm. Jelovnik je jednostavan, uglavnom domaća tjestenina s lokalnim sezonskim namirnicama, u ovo vrijeme to su sparoge i nešto mesnog jela. Ja sam naravno morala probati jedini vegetarijanski pjat, pa nisam mjerodavna za mesna jela, ali ravioli od mog dragog i fuzi od djece činili su se kao klasični istarski pjat. Djeca su na kraju ipak bila oduševljena palačinkama s džemom od smokvi.

Stoga, svi na izlet u Grožnjan, pa na slow food u Sovinjak. Huu huuu