Mnogi u svijetu su čuli za Motovun. Mi svi u Istri smo čuli za Tomaz vina.
No ono što mnogi u svijetu, a ni mi u Istri nismo znali, ali smo imali priliku kušati u našem vinskom baru „Boca bar“, je da Tomaz ima fantastičan Sauvignon blanc, koji je imao svoju premijeru za odabrani pulski auditorij. Sauvignon blanc baš i nije čest u Istri, zapravo je više raritet nego svakodnevna pojava pa je samim time iznenađenje veće. Možda sauvignon u Istri nije mogao pronaći svoj put i svoj terroir jer je Malvazija istarska zaogrnula plašt kraljice i usavršila svoju vladavinu i poredak nad istarskim bregima dovevši svoju profinjenost do krajnjih granica, a možda jer su navike Istrijana tvrde da se mijenja i isprobava već dokazano dobra sorta bijelog vina. Kako god, neobično je i toplo iznenađujuće susresti i kušati u Istri tako mirisan, svjež, mineralan, bogat i aromatičan sauvignon blanc. Arome bazge na sami miris podsjećaju na Motovunski kraj, a okusom ugodno naglašene kiseline daju svježinu i mineralnost, da bi se potom rastopile u cvjetno-herbalni akvarij.
Nakon Sauvignon Blanca iz 2019-te prešli smo na Malvaziju Avangarde 2019, svježu malvaziju iz 2019 koja je voćna, bagremasta osvježavajuća baš kakve motovunske malvazije znaju bit. Jedina mana bila joj je da je na red došla poslije sauvignon-a, pa joj je ukraden djelić identiteta jer je sauvignon ostavio trag na nepcu.
Nakon reda flamenco gitare i sitnih tapasa koji su nam pripremili nepca za daljnje kušanje, na red je došla macerirana malvazija Sesto Senso iz 2015-te koje je odlično vino čije vrijeme polako dolazi jer se publika još uči na macerirana vina. Radi se o malvaziji koja se nakon berbe u tankovima macerira 21 dan, te se potom pretače u bačve gdje je na odležavanju sljedećih godinu i pol.
Poslije tri bijela vina prabacili smo se na crna vina, točnije teran Barbarossa iz 2015-te, ni malo iznenađeni postojanom kvalitetom i čvrstim tijelom ovog terana. O motovunskom teranu može se napisati roman, a o njegovoj crvenoj-rubin boji snimiti film. Aroma Tomazovog terana je fina, izražena i tipično voćnog karaktera u kojem dominiraju note crnog ribiza, zrelih i suhih višanja zaokruženo s blago zemljanim notama.
Za kraj večeri stiglo je kao oduševljenje i na usuglašenje svih gostiju da je to najbolje vino večeri, MALVAZIJA NERA iz 2015 odležana pod morem. Priča o ovoj crnoj malvaziji malo je drugačija nego priča o klasičnom malvaziji istarskoj. Najprije to je sorta koja dolazi iz Italije, točnije regije Puglia, i sam vinar Tomaz tvrdi da je njogov nono tu sortu imao već i prije samo da su lozu izvadili van. Ove nove zasade na obroncima Motovunskih brežuljaka unijele su neki novi karakter u tu pugliansku sortu. No, ni to nije bilo dovoljno Tomaz-u za definiranje karaktera ovog vina nego je 80 % plodnih grozdova odrezao a samo 20 % plodnih grozdova ostavio na prosušivanju na čokotu. Potom se skupa prerade 20 % živih i 80% prosušenih bobica. Potom malvazija odlazi na maceraciju sljedećih 40-tak dana i nakon toga ide na dozrijevanje u drvene bačve od američkog hrasta u kojima miruje sljedeće 2 godine. Na moje pitanje zašto američki hrast, odgovorio je da se time dobiju neke druge note, ovisno o paljenju, note vanilije ili pržene. Potom, ovu specijalnu ediciju pod morem ( koju prodaje samo kod sebe u vinariji) puni u boce i stavlja na dnu mora, gdje se boce sljube s algama i koraljima i drugim morskim bićima koja im vjerojatno prenesu i pokoju morsku priču iz dubina, a inače im čuvanje u moru izbalansira tanine zbog ujednačene temperature, te se u takvom okruženju drže do godinu dana. Naš vinski Boca bar taj dan dobio je boce očišćene od algi da bi se gosti iz poliranih boca počastili s ovim božanskim i morskim nektarom i raritetom.
Kao što kaže mađarski pisac i filozof Hamvas postoje razna vina, lijena, koketna, pričljiva i tragična…ova večeras bila su sva jako pričljiva i nadam se da će se ovakve večeri ponoviti još koji put. Ovim putem zahvaljujem se vinaru Klaudiju Tomazu što nas je počastio s tim raritetima i premijerom Sauvignon blanca, jer mi smo tražili predstavljanje 3 etikete ali vinar je velikodušno odabrao 5.
Za kraj jedan ulomak Bele Hamvasa iz knjige Filozofija vina:
„Vino je hijeratička maska. Nekoć je to znao svaki čovjek, kao i svi narodi.
Odgonetka maske je u tome što oslobađa od grča. Dionysos lysios, govorili su Grci. Vinski Bog Otkupitelj. Time sam naravno samo najopćenitije dotakao stvar. Drugim riječima, kazao sam da vino ima božje lice. Ali znajmo, nema uopćenog vina, kao što nema ni uopćenog čovjeka. Postoji Ivan, Pavao, Bartolomej, Dragutin, Ljudevit, zatim postoji Sara, Barbara, Ana, Magda. Isto tako i šomloško, panonhalmsko, aračko, kiškereško vino. Štoviše, vino svakog pojedinog godišta, svakog gospodara, svake bačve. Sve to pripada jednom jedinom božanstvu. Ali svako pojedino vino ima i posebnog genija. Sve su to maske. A masku prepoznaju usta. Postoje tako nadareni ljudi, tako začudni kušači, koji su kadri raspoznati ove vinske genije kao što se prepoznaje smrt. O načelima prepoznavanja ovo neka bude dovoljno, tek toliko koliko amo bezuvjetno pripada.“
(Senka Suman)
Da ovaj blog pišem u svojim dvadesetima pisala bih ga iz Hong Konga jedući okruglice štapićima koje bih poslije iskoristila za dirigiranje na nekom klasičnom koncertu, baš kao Richard Gere u filmu “Gospodin Jones”, a noć bih završila na kineskim karaokama gdje bih bez ikakvog znanja kineskog jezika nakon tri sake-a pjevala neku kinesku epsku baladu na tečnom “izmišljenom” kineskom.
Autorica
Senka Suman Pettener
