Rekli su mi ne može se putovati s djecom. Rekli su mi ne možeš uživati na putovanju s malom djecom. Rekli su mi djeca ne znaju niti što vide i ne znaju uživati u velikim gradovima i na putovanjima.
Rekli su mi ne može se putovati s djecom. Rekli su mi ne možeš uživati na putovanju s malom djecom. Rekli su mi djeca ne znaju niti što vide i ne znaju uživati u velikim gradovima i na putovanjima.
Rekli su mi ne može se putovati s djecom. Rekli su mi ne možeš uživati na putovanju s malom djecom. Rekli su mi djeca ne znaju niti što vide i ne znaju uživati u velikim gradovima i na putovanjima.
Rekli su mi ali ništa vjerovala nisam jer nitko nikome ne vjeruje dok ne provjeri.
I zaista ništa od toga točno nije.
Naša djeca vole putovanja, vole velike gradove i iako su 3 i 4 godine stari sami gledaju letke s muzejima, odabiru muzeje za sebe i uživaju u njima. U redu, grad je takav, Stockholm je izuzetno „child friendly“ i djeca su svugdje dobrodošla i znatan je broj muzeja za djecu. To je pomalo stvorilo problem jer nismo u 5 dana mogli obići sve muzeje ali svako smo jutro za doručkom vijećali koja 3 muzeja su na planeru taj dan.
Letjeli smo iz Krka, jer su karte bile povoljne Krk- Stocholm (Skavsta airport). Krk sam odabrala jer mi tamo sestra ima kuću pa smo usput obavili posjetu i ostavili auto kod nje. Skavsta je udaljena od Stockholma 90 min autobusom ali djeca su uživala i u tom djelu vožnje jer su gledali kroz prozor švedski krajolik, a autobus je stao u samom centru Stockholma gdje smo u blizini rezervirali hotel. (Grand Central Hotel)
Uzeli smo veliku sobu kako bi imali mjesta za sve te kofere i dječje stvari iako na recepciji su djeci veselo podijelili neke paketiće s bojicama, bojankama, bombonima i nekom malom igračkom. Inače Šveđani vole djecu i svuda im se obrate sa smiješkom i veselo ih dočekaju kao goste.
Što je mene i djecu oduševilo u Stockholmu:
I onda kažu ne možeš putovat s djecom, jer su jos mali i ne kuze nista. Kako ne? Jutrom ravnopravno sudjeluju u donosenju odluka sa nama. Ne idemo u Muzej moderne umjetnosti jer su oni odlucili da hoce u Muzej Pipi Duga Carapa. Ne idemo u Abba Muzej jer su oni odlucili ici u skandinavski ZOO. Necemo ici ture obilaska busom jer oni su odlucili da hoce brodom. Nocu se grle i vole jer je sve ipak bilo po njihovom planu. Za doruckom sjede na naslonu kauca i razmjenjuju iskustva kako je Stockholm ljepsi od Pule i da se ne bi trebali vratit kuci (Loren). Ne da djeca kuze putovanja, nego imaju mozda i jaci dozivljaj svega nego mi odrasli. Jedino, sto mi odrasli moramo prilagoditi dozivljaj grada njima i vidjeti ga iz neke drugacije perspektive, malo sarenije i iskrenije. Ok, uspjeli smo ubaciti i poneki zajednicki plan, tipa muzej vikinga i potopljenog vikinskog broda - pa evo cak i familijarne ture danas. – u Stockholm, Sweden.
Mom Lego boyu koji voli promatrati kako gradovi sjaje i koji voli ležati na daski prozora i gledati zvijezde iznad grada nije jasno zašto se moramo vratiti u Pulu jer je u Stockholmu znatno ljepše.
U ovom muzeju smo zauvijek ostavili dudu tj Saga je ostavila dudu maci i nikada ama baš nikada više nije ju zatražila. Kad bi je netko pitao ona je rekla: ostavila sam ju maci, njoj je bila potrebnija. Naime, Šveđani su osmislili stroj u koji se ubaci duda s druge strane su mace i dude idu u neku kutiju kod mačaka i tamo su djeca svoje dude ustupile macama. Simbolično ili ne, mi smo dobili i povelju na kojoj piše čestitamo Saga ostavila si dudu maci. Čuvam za vječnost jer je stvarno upalilo! A Saga je bila Velika ovisnica o dudi.
Čuvene švedske okruglice - Köttbullar - nismo lako našli pa smo ih pojeli u restoranu muzeja Skansen i zezali se da su to zadnji muzejski primjerci okruglica.
Muzej Fotografiska (muzej fotografija) avangardan, inovativan, moderan i s odličnim restoranom na zadnjem katu s pogledom na cijeli grad.
Ručak u muzeju Fotografiska. Iako je zadnja moda vegetarijanski menu u Stockholmu dječji menu uglavnom uključuje neko meso s organske farme pilića ili krava.
U Muzeju Vikinga. Na prvoj slici je viking koji nas je na duhovit način uveo u povijest vikinga, mene je malo razočarao jer sam kao Vikinga zamišljala grdosiju od tipa visokog najmanje 1.90 širokih ramena i plavih očiju nešto kao Ragnar iz serije Vikinzi a mladić koji je odglumio Vikinga bio je student povijesti, mršav i sitne građe ali nadasve dobrog smisla za šalu.
Druga slika je opis duhovnog stanja djece nakon 3 muzeja dnevno, ona spava, on je čuva, a mi u miru šetamo muzejom s Vikingom.
Svako jutro je na švedskoj nacionalnoj televiziji serija Pipi duga čarapa, pa smo morali čekati da klinci odgledaju seriju i Saga upije što više nepodopština pa da krenemo u obilazak grada.
Da ovaj blog pišem u svojim dvadesetima pisala bih ga iz Hong Konga jedući okruglice štapićima koje bih poslije iskoristila za dirigiranje na nekom klasičnom koncertu, baš kao Richard Gere u filmu “Gospodin Jones”, a noć bih završila na kineskim karaokama gdje bih bez ikakvog znanja kineskog jezika nakon tri sake-a pjevala neku kinesku epsku baladu na tečnom “izmišljenom” kineskom.
Autorica
Senka Suman Pettener