PIJ VINO

Mala abeceda sitnih užitaka svede se na: coffee, gelato & wine.

Kad se dva sommeliera slože

Tad se vina samo množe

Kad se dva sommeliera slože

U kući vina sve se može. 

(Senka Suman)

Vinski & Tapas bar „ Boca bar“ Pula

Facebook : @bocabarpula instagram: boca_bar_pula

Mala abeceda sitnih užitaka svede se na: coffee, gelato & wine.

Priča o vinima za nas je počela s našim vinskim barom. Dakle moj Istrijan nije naslijedio vinograde, kao što je to masovna hipoteza da svaki Istrijan ima malu parcelu s vinogradom ili maslinikom, a kako o poljoprivredi znamo skoro pa ništa, a jako volimo vina, odlučili smo da je za nas bolje da budemo ona zadnja karika u lancu života jednog vina, a to je prezentacija i prodaja istarskih vina. Odlučili smo također da nećemo prodavati sva vina svijeta niti čak sva vina Hrvatske, nego da ćemo ići samo na Istru i to ono najbolje od Istre, kao i na male Istarske vinare koji nemaju tako razvikan PR ili bučan marketing ali imaju odlična vina kojih se ne bi posramila niti jedna talijanska vinska regija. Tu je počela naša priča o vinima. 

Nije nastala spontano niti slučajno, dvije do tri smo godine tražili prostor i sanjali  i maštali o raznim malim lokalima na raskrižju nekih ulica, u kutovima kamenih kućica, sa zelenim malim giardinima, ali sreća nas je pronašla nasred najprometnije ulice u Puli, u Kandlerovoj; ulica je to koja od Arene vodi do Foruma. Dva centralna mjesta same srži Pule. Tu smo u kratkom , jako kratkom roku svili i razvili svoje vinsko gnijezdo.

Sandro je znao puno više o vinima jer je završio za sommeliera prvog stupnja a i deset godina je radio vodeći Horeca program za našu najveću kuću/ proizvođača  vode. Ja sam osmislila tapase za koje sam isto htjela da su isključivo od lokalnih namirnica, da su domaći istarski sirevi, domaći istarski pršut, domaći slani inćuni, razni proizvodi s tartufima i da je svo povrće kupljeno na tržnici od lokalnih uzgajivača povrća a ne iz Metroa. Vinsku listu birali smo pažljivo uz pomoć našeg velikog Istarskog sommelierskog barda Emila Perdeca. Sve to možda ne bi bilo potpuno bez glazbe koju je Sandro odabrao da bude isključivo jazz i opuštena ambijentalna glazba te vikendom dobar funk ili talijanske retro canzone, uz koje se u našem baru često i spontano zapleše. Naš je bar postao ultimativno mjesto ljetnog izlaska, gdje se u rano predvečerje lagano uživa u opuštajućoj glazbi uz lokalni gin & tonic, a navečer se uživa s društvom u funku i čašici lokalnog pjenušca, crnog ili bijelog vina. A ima i istarske craft pive za one koji nisu vinoljupci.

Možda bi iskrenije bilo reći da smo zapravo ovaj vinski bar otvorili vođeni idejom gdje bi mi željeli izaći u Puli i popiti čašu dobrog vina, pjenušca ili rosea prije odlaska u kazalište ili na neki koncert. Mislim da Puli nedostaje jedan takav koncept u kojem se na ugostiteljstvo ne gleda isključivo kao na sezonski prostor brze zarade namijenjen samo turistima. Na sadržaj se rijetko misli, više se pokušava „uloviti“ što ljudi žele. Mi smo išli obrnutim putem, nismo udovoljavali širokoj potražnji nego smo ponudu suzili na lokalno ali kvalitetno.

Tako se realizirao naš mali san o zemlji i vinogradu. Dakle, živimo u jednoj divnoj vinorodnoj regiji u kojoj postoje jako marljivi i vrijedni ljudi koji započinju taj proces, godinama ulažu svoje znanje, znoj i trud da bi se jedna vinska boca proizvela, a mi smo onda ona zadnja karika u tom lancu, dakle onaj finalni topos na kojem završava cijeli proces, gdje se sažima i prožima cijela priča o nastanku vina- mi dakle prezentiramo našu tradiciju drugim kulturama te smo onda svi sljubljeni u jedno kulturno jedinstvo.

 Možda je to pomalo filozofski i poetski rečeno, jer sam ja ipak profesorica filozofije, ali moram citirati  Bellu Hamvasa koji je napisao i knjigu o vinu: „Vino nas vraća u iskonski život, i pokazuje nam kamo ćemo prispjeti na kraju svjetskog blagdana“.  Pa živjeli!