Sommelierski tečaj I razine

Krajem veljače 2020 godine, tik pred izbijanje Covid-19 epidemije, održao se sommelierski tečaj I razine u Novigradu.

Razmišljala sam i o istom tečaju u Rovnju, koji je trebao biti mjesec dana kasnije, ali bila sam nestrpljiva pa sam odlučila upisati u Novigradu iako mi je bilo dalje za voziti nekih 45 minuta vožnje od Pule, što se pokazalo malo napornim ako se cijeli dan degustiraju vina, pa sam sljedeći vikend uzela sobu u hotelu Aminess Maestral u Novigradu, gdje se tečaj i održao.

Najprije o tečaju:

1. Tečaj je bio divan i dao znatno više od onog što sam očekivala.
2. Na tečaju se ne samo otvori enciklopedija vina koju je potrebno godinama proučavati, nego se na tečaju otvori jedan cijeli novi Univerzum okusa i mirisa za koji niste ni znali da postoji- unutar vas
3. Tečaj bi mogla ponoviti još bar tri puta jer sam u njemu doista uživala, jer je zanimljiv, jer je ambiciozan i edukativan i jer je u meni tek otvorio početnu stranicu neke nove discipline znanosti kojom bih se rado bavila.

No krenimo redom.

Prvi dan tečaja je upoznavanje, upoznavanje sa svima i svim. Iako nas je bilo malo tj sasvim dovoljno za taj tečaj 15-tak, dosta smo se brzo grupirali i stvorili ugodno atmosferu za druženje i učenje.

Najprije se učenici upoznaju s profesijom sommeliera, što to točno znači u današnjem vremenu i društvu, koja je pozicija sommeliera danas i nekad i kako je to ozbiljna profesija za one koji se žele ozbiljno baviti tim poslom. Drugo, što je najvažnije uvod je u organoleptičku analizu vina koju smo onda učili i pokušavali sami usavršiti tokom cijelog tečaja. Zato je drugi vikend kada smo se ponovno našli donio olakšanje svima nama polaznicima jer smo već zadobili početničko samopouzdanje i počeli smo opisivati vina kao profesionalci. Barem smo se tako osjećali, a vjerujem da smo predavačima bili pomalo smiješni jer u trudu da budemo što profesionalniji ostao je samo trud a organoleptička analiza i tehnike degustacije pokazale su se nekima kao kamen spoticanja, jer ipak je i za to potrebno malo talenta i dosta predanog rada.

Drugi vikend, mislim da je za sve bio najradosniji jer je osim ugodnije atmosfere bio i organizirani posjet vinaru, tj vinskom podrumu a ovog puta bila je to Vinarija Veralda. Tu smo se uživo upoznali sa svim što smo na tečaju učili, od vinogradarstva, uzgoja vinove loze, procesa vinifikacije vinove loze, maceraciji i sazrijevanju vina, o upravljanju podrumom pa na kraju i kušanje vina. Mene je inače još od ranije oduševio Veraldin pjenušac, pila sam ga ljeto 2019 jer je upravo ljetno piće, osvježavajući i lagan, njihov rosé pjenušac napravljen je od Terana (autohtona istarska sorta koja daje vino guste crvene boje) pa je stoga ovaj rosé pjenušac lijepe losos-ružičaste boje jako voćan s finim mineralnim mjehurićima ujedno i osvježavajući i pitak i ostavlja baršunasti okus u ustima.

Poslije posjeta podrumu nas par, društvance koje se najviše družilo i bilo najhrabrije u opisivanju vina otišli smo u restoran na večeru. Restoran smo odabrali po preporuci i nismo pogriješili. Restoran Kolo u okolici Brtonigle i Novigrada je mali obiteljski restoran s pansionom, mladi supružnici koji to vode su nas dočekali jako srdačno i trudili su se oko nas, iako smo donijeli cijelu paletu vina sa sobom, jer su na tečaju bili neki manji i malo veći vinari pa smo morali kušati i degustirati i njihova vina. Uglavnom za večeru smo odabrali mesni menu jer smo dosta pili, a taj dan prije posjeta podrumu smo morali upoznati se s raznim destilatima, od rakije do viskija. Za početak je bio kuharev tartar s chillijem, predjelo pljukanci s istarskom kobasicom i rukolom, za glavno jelo biftek s pomelom, a za desert vlasnica je sama napravila čokoladu s paprom. 

Sve u svemu 2 vikenda zaredom bila su divan uvod u svijet vina, tj. u principe sparivanja vina s hranom, s time sam samo zakoračila u taj mali svijet hedonizma.