Ningyō- Umjetnost i Ljepota Japanskih lutaka

U Muzejsko-galerijskom prostoru Sveta Srca u Puli, u suorganizaciji Veleposlanstva Japana, Japanske fondacije i Arheološkog muzeja Istre, od 8. do 31. listopada 2020. predstavlja se izložba ' Ningyō - The Art and Beauty of Japanese dolls', koja pruža uvid u dugogodišnju tradiciju izrade i uporabe lutaka u japanskoj kulturi i njihovo značenje u svakodnevnom životu.

Ne znam kako je ova divna postava zalutala u Pulu, jer imam osjećaj da sve velike izložbe ostanu s one strane Učke, ali sam bila oduševljena da sam mogla pogledati, i to doslovno privatnu, izložbu japanskih lutaka, jer sam u Muzeju Sveta Srca bila potpuno sama. Sitne male prednosti ovog pandemijskog vremena. I tako nam je u ovo vrijeme postalo jasno koliko nam kultura znači i koliko može oplemeniti  svakodnevni život, jer evo kada su nam sve zabranili ljudsko biće počelo se osjećati kao riba bez vode. Umjetnost su počeli prikazivati svi ali virtualno, i prednost je da smo mogli pogledati izložbe u Momi u New Yorku ali nikad to nije to, umjetnost traži čulo vida, dodira i ostajemo uskraćeni ukoliko tog dijela nema. I tako je danas meni Pula bila veća od New Yorka jer je moja duša bacila sidro i osjetila blagi drhtaj gledajući ove lutke.

Idemo redom.

Ningyō lutke su umjetnost. Tehnike izrade lutaka u Japanu varirale su kroz stoljeća i lutke su u japanskoj kulturi poprimile oblik umjetnina koje se vrednuju i skupljaju. Članovi viših slojeva japanskog društva, kao japanski car i drugi dvorani posebice su voljeli lutke profinjene izrade. Lutke su služile kao darovi u svečanim prilikama, imale su određena značenja s kojima smo poželjeli djeci dug i sretan život, zdravlje, ljepotu ili snagu i muževnost za dječake. Radile su se od različitih materijala, papira, drveta ili piljevine, raznim premazima, ljepilom, glazurama, premazom od bijele boje spravljene od školjki kamenica što im daje izrazit bijeli sjaj.

Meni za oko zapela je najprije lutka imena Saga Ningyō, zato što je mojoj kćeri ime Saga. No, u japanskoj tradiciji to su lutke koje su izrađivali budistički kipari. Izrezbarene su od drveta i bogato ukrašene zlatom i različitim bojama. Smatraju se ekstravagantnima zbog boja koje se koristi te su stvorene kao umjetnička djela, a ne igračke. Saga Ningyō izložena u Svetim Srcima su dvije male lutke  koje predstavljaju djecu kako su se tradicionalno crtala u drevnoj Kini. Jedno dijete drži u rukama Shishigashira, u obliku lavlje glave i izvodi ples Shishimai koji služi za rastjerivanje zla. Bez obzira na njihovu malu veličinu ove lutke pokazuju japanski tradicionalni osjećaj za estetiku ljepote i tehnike u čvrstoj formi.

Ningyō lutke kao narodna umjetnost. Ljubav za lutke je dio japanske kulture ali i narodnih običaja. Osim umjetničkih lutaka u narodu se kao suprotnost njima koriste lutke koje su sačinjene od jeftinijih materijala, zabavne i vesele. Narodske lutke izrađuju se od gline, papira i drva. Pružale su igru i razonodu u svakodnevnom životu. Napravljene su u Tokiju prije 300 godina. U svetim srcima izložena je lutka naziva Imado Ningyō: Fukusuke, koja prikazuje malog čovjeka velike glave poznatog po imenu Fukusuke. Bio je voljen od svih jer jer uvijek slušao druge i bio jako radišan. Stoga, ga mnogi imaju u svojim dućanima jer je vjerovanje da će privući dosta kupaca.

Tu su još lutke izrađene od japanskog papira washi i predstavljaju tradicionalne Kabuki glumce i legendarne junake. Vodeći su primjer papirnatih lutaka u Japanu. Potom  drvene narodne lutke Kokeshi, lutke koje su se pojavile u 19 stoljeću kao pokloni za djecu, koje su se prodavale po gradovima s termalnim vrelima, a djeca su se s njima igrala ležeći na leđima. Tehnika je tokarenje drveta pa su ima zato tijela i glava okrugli i valjkasti. Narodne lutke odražavaju život običnih ljudi i služe im za razonodu i igru.

Lutke koje su mene oduševile su: 

1. lutka koja nosi cvijet japanske trešnje (sakura). Lutka nema svrhu igre i razonode nego se estetski uživa u njoj. Podsjeća na harami promatranje cvjetanja trešnjinog drveta. Izložena lutka naziva Miyoshi Ningyō : Sakura-mochi Musume (djevojka koja nosi trešnjin cvijet) nastala je potkraj Edo perioda ( 1603-1868). Edo period u Japanu može se mjeriti s našim periodom Renesanse u Europi po kreativnom doprinosu jedne kulture. Ova lutka se poklanjala kao dar u nadi da žensko dijete odraste u lijepu i sretnu ženu baš kao ova lutka.
2. Lutka koja se zaogrće plaštem simbolizira ranoproljetnu hladnoću. Uzorak odjeće naglašava sezonu cvjetanja stabla šljive koje se dešava u rano proljeće. Lijepa žena je popularan motiv jer se u lutkama očitava prošlost i tradicija.
3. Ichimatsu Ningyō su lutke s kojima su se podjednako igrale i djevojčice i odrasle žene. Slično kao i mi na Zapadu i one su ih presvlačile, grlile i uspavljivale. Ime su dobile po slavnom kabuku glumcu od prije 280 godina. Iako su rađene za igru, zbog vještine kojom su izrađene smatraju se i umjetničkim djelom.

Male posjetitelje oduševit će japanska Barbie varijanta pod nazivom Licca-chan. Napravljena je od plastike također i odgovor je na američki globalni utjecaj u proizvodnji igračaka. Priča je jako zanimljiva. Kako se Japan počeo modernizirati u kasnom 19.stoljeću tako je i vrijednost japanskih lutaka postajala manje vrijedna. SAD poslao je 13.000 lutaka Japanu tj djeci Japana kao poklon što je promijenilo i trend u japanskoj proizvodnji. Barbie lutke ili „plavooke lutke“ su toplo dočekane. Tada je japanski proizvođač igračaka Takara Company Ltd (današnji Tomy Company) osmislio lutku Licca-chan koja je i danas jedna od najomiljenijih lutaka za igru u Japanu. Manja je od Barbie i također ju se može presvlačiti.

 Tu su još i lutke za manga i anima ljubitelje, i manga i anima kolekcionare, koje donose likove iz manga, često popularne i aktualne i prate trendove objavljivanja novih manga. Ove lutke popularne su diljem svijeta.

Moj zaključak:

Ningyō lutke nešto su više od našeg zapadnog poimanja lutke za djevojčice i igru. U japanskim lutkama očitava se prošlost i tradicija. Vidljivo je to po nošnjama, oružju, plesu, simbolima. U japanskim lutkama očitava se sadašnjost kroz ruke i vještine obrtnika i zanatlija koji ih izrađuju. I na kraju, u japanskim lutkama očituje se i budućnost jer su u njih utkane nade, želje i poruke.

Lutke se poklanjaju na dar kao simbol zdravlja, duga života, sretnog odrastanja djece i zaštite djece.

Lutkama se veliča svakodnevica i jednostavan život malog čovjeka. Ne slave oni velike događaje nego prikazuju male stvari u danu kao što je jutarnja rosa, svježi zrak zimskog jutra, mirnoća djeteta dok spava, oblaci koji puštaju kišu  i tako dalje.